Kad god posjetim Buzz, a netko je moj +1, uzmem neke 97-ice u ruke i dobijem pitanje "ali zašto?". Čak i da nema toliko priče iza njih, jednostavno me privlače. Taj Air Max bubble, wavy dizajn, kombinacije boja koje su češće hit nego miss... I jasno mi je zašto se nekom ne sviđaju, ali najbolje stvari izazivaju polarno različita mišljenja. Kad te svi vole, radiš nešto krivo. Svi mogu voljeti samo ono što je razvodnjeno za globalno nepce - ili u ovom slučaju stopalo. Ne moraš ih voljeti, važno da ih ja volim.
I dalje nemaš pojma kakav je to famozni SUDNJI DAN? Da li nam se približava ogromni meteor, 3. svjetski rat ili stižu 4 jahača apokalipse? Ne boj se nije ništa toooliko dramatično!
Bok ljudi! Znamo se iz grada, zar ne? Voljela bih prvo da se predstavim kao “staro-nova curka” Buzz Crew-a. Moje ime je Marina i odabir za početak će biti nešto novo. Mali nagovještaj – u pitanju je novitet iz Nike Air Force 1 obitelji.
U zadnje vrijeme čujem svoje bliske prijatelje kako pričaju o tome da će otići iz svoje domovine. Zbunjena sam. Zašto odlaze? Onako ushićeni kažu da im novac nije motivacija da žele samo bolje uvjete života. Hmm… zanimljivo. Razumijem da žele bolje okruženje. Želim i ja. I onda mi na tren padne misao jednog mog prijatelja koji kaže da sve možete kuditi, ali se svemu možete također i diviti. Do vas je. Život nigdje nije lak I uvijek će tu biti stijene po kojima morate hodati. Nekad bole, nisu ugodne, ali bitan je vaš stav o tome. Malo volje I nešto ćete I promijeniti. Okolina se mijenja kada krenemo mijenjati sebe. Krenite od malih stvari. Na tom putu promjena lijepo je imati nekoga tko će s nama otkrivati čari pozitivnog mišljenja.
Volim početke. Početne korake, početke priča, svaki početak je poseban sam za sebe, a početak suradnje s Buzz sneaker stationom kao dio Buzz Crewa za mene je vrhunac događaja ove godine. Toliko. Ova godina može završiti. Kada sneaker loverima dajete da komentiraju tenke to može potrajati, ali ja ću danas samo nabaciti što očekujem od savršene ženske tenisice i koje su to?
Ekipo, i pored toga što je ljeto još uvijek tu, jesen kalendarski kuca na vrata. Otvaram Facebook i po navici ulazim naMemories, kad tamo stoji status objavljen prije 7 godina – “1. rujan, jer taj dan napokon ništa ne znači”. Toliko je prošlo od tih srednjoškolskih dana, gdje sam, kao i većina nas čekao prvi dan škole kako bih prošetao nove tenisice. Evo, 7 godina kasnije ne šetam ih školskim hodnicima, ali ću ih prošetati gradskim ulicama.
