Ne volim trčati. Pokušao sam nekoliko puta, ali mi je veće zadovoljstvo predstavljalo slaganje foldera s glazbom za trčanje (De La Soul FTW) nego sam čin savladavanja betona i nošenja tajica koje će me držati toplim. Iako trčanje i ja nismo baš najbolji prijatelji što se vidi po mojoj figuri, runnerice su mi uvjerljivo najdraže siluete tenisica posljednjih nekoliko godina. Toliko su mi drage da Dorotea dobije rogove svaki put kad si uzmem nove jer je njoj sve to isto i “IMAŠ PUN ORMAR ISTIH PATIKA”. ALI NIJE TO SVE ISTO…
Poglavito patim za retro runnericama koje su pretjerivale s dizajnom, zato se i vraćaju danas pod svjetla reflektora. Toliko različitih panela na patikama, toliko različitih materijala (koža, suede, mesh…), toliko kombinacija boja… Naravno da se kao dijete odraslo uz TV najviše vežem za boje devedesetih - tirkiznu i ljubičastu, ali sve ću staviti na noge ako je pristojno posloženo.
Ako ćemo o samim tehnologijama - Pume imaju Trinomic tehnologiju, Nike ima Lunarlon džon (čiji bih bio fan da izvana nije očito da je Lunarlon u pitanju), neke New Balansice imaju ABZORB tehnologiju, ali Adidas je donio revoluciju. Boost. Boostice su nešto najbolje proizašlo iz Adidas laboratorija. Čak i Kanye nije izlazio iz njih dok je snimao My Beautiful Dark Twisted Fantasy. Struktura Boost potplata im je nalik stiroporu, a navodno pri trčanju daju veći povrat energije od bilo koje druge tehnologije. Mogu samo pisati hvalospjeve njihovoj udobnosti, za povrat energije ne bih znao jer hejtam trčanje.
Ali volim plesati. Moja stopala naginju na ravniju stranu i ne mogu biti kuler u plosnatim VANS-icama ili starkama koje izgledaju dobro - jer im nedostaje podrške i “pojastučenja”. Navikao sam na podršku i cushioning košarkaških, a kasnije i “trkačkih” patika. Onda se pojavljuje problem da mi je potplat ili premekan i previše savitljiv (što mi donosi bol u stopalu nakon intenzivnog treninga) ili mi je potplat pretvrd i onda ne osjećam podlogu onoliko koliko bih htio i moje pokrete diktiraju teške patike umjesto mojih stopala.
Treba slušati svoje tijelo jer svako stopalo je drukčije.
Čitao sam bezbroj foruma (pozdrav iz 2007. godine kad se još "išlo" na forume) i članaka o najboljim patikama za bboying i hip hop, ali konkretnog odgovora nema. Treba slušati svoje tijelo jer svako stopalo je drukčije. Čak i moja dva se međusobno razlikuju - desno poštuje svaku patiku i uklapa se savršeno u zacrtani broj dok je lijevo veće i neprestano kuka te me tjera na konstantno podešavanje pertli svake moguće (lijeve) patike.
Zašto NMD-ice?
Jer su Adidas. Kao klinac sam uvijek htio Adidas, jednom sam ih i dobio pa sam par mjeseci poslije cmizdrio jer sam ih uništio kočenjem bicikla poznatim kao "trljaj džon od zadnju gumu pa će valjda stati".
NMDice su došle iz budućnosti iako dijelovi podsjećaju na neke prošle modele (adidas LA Trainer i Grand Slam modeli su imali podesive šarene valjke u džonu - filozofija s kolorblokovima mi je donekle slična). Na tržištu ne postoji nijedna tenisica dizajnirana kao NMD Runnerice, ti kolorblokovi me neodoljivo vraćaju na lego kocke razbacane u dnevnom boravku, strateški postavljene da ih netko od odraslih nagazi. Ove Adidaske su jedne od rijekih patika koje i slušaju moja stopala, nategnuti 41. U početku mi je bilo čudno što se gornjište (da, gornjište je riječ) prilagođava mom malom stopalu jer godinama sam kupovao glomazne patike, ali sada imam novi osjećaj slobode zahvaljujući NMDicama. A i prihvatio sam svoja mala stopala, nema više skejterskih kopita za mene. Dugo mi je trebalo. Zbog NMDica sam prigrlio i druge “čarapolike” šuze, ponajviše Nike Air Presto koje također volim nositi. Ne trebam patike koje će se nositi samo za svečane prilike. Nikad ne kupujem čisto lifestyle šuze jer je par plesnih koraka redovan test koji obavljam prilikom kupnje. Još kad bi svi shopovi puštali dobar hip hop ili house, to bi mi bilo još lakše. NMD su i lifestyle, mogu podnijeti i višesatni plesni sajfer, a ponekad ih iskoristim ono za što su stvarno napravljene - potrčim. I to samo ako kasnim. Toliko ne volim trčati da stvarno rijetko kasnim.
Jedva čekam da se dokopam maslinasto zelenih NMD-ica. Valjda će ih imati u mom broju. I dalje se osjećam kao klinac kad otvorim kutiju novih Adidaski. Volim taj osjećaj.
