Najbolje je biti svoj

Najbolje je biti svoj. Prvo saznati tko si, što si i onda biti svoj. E sad, skužiti tko si, sto ti se sviđa, koja ti je brija... Neki se traže kroz mnogo stilova i subkultura dok ne nađu svoj đir. Nekima traje godinama i kroz puno faza. Pa čak i od osnovne, kroz srednju pa sve do faxa... a mozda i kasnije...

Ja? čim sam ga otkrila, znala sam da je to to. Hip hop. Nije da sam se zaljubila u nešto novo i nepoznato i u neki trend, samo sam našla nešto što je valjda uvijek kucalo u meni. Ok, ovo možda zvuči kao neka sladunjava romantična priča i kao da pretjerujem, ali pričam vam kako je. Ako ćemo tako, ta ljubav traje već godinama, usudim se reći i desetljećima, haha. I da! toliko sam mlada!

Oni koji me poznaju, znaju koliko sam strastvena prema hip hop plesu. Da, to je moja pupčana vrpca s hip hop kulturom.

I onda sam otvorila plesnu školu, moj SOSS! Da dijelim znanje i ljubav prema onome do čega je meni toliko stalo. I nije lako. Kao i sve ljubavne priče, bude tu uspona i padova, ali ako je ljubav prava, to nadjača sve i pobijedi zar ne? (ne znam u kojem trenutku je pisanje ovog bloga krenulo ovim chic lit smjerom, ali neka ga).

Htjedoh reći, prevazišli smo hip hop i ja one kritične godine u vezi. Kako ono kažu? Peta i sedma su najgore? E pa to je davno davno iza nas, iako nikad nije bilo ni upitno da kotrljamo dalje.

Nego, pouka ove priče postoji. Ili više njih.
Kako sam već rekla - najbolje je biti svoj.
Imati potporu i ljude s kojim možeš podijeliti i proživjeti sve. Prijatelje, obitelj... Ili Tunu. Svatko u životu zaslužuje divnog prijatelja i poslovnog partnera kao je sto meni moj Tuna.
I svatko zaslužuje jedan Buzz. Koji te apsolutno podržava da budeš ono što jesi, da furaš svoj stil i da ostvaruješ svoje ideje.

E pa hvala vam Buzz i na Jordanicama, i Air Forsicama, i adidas majicama, tajicama. Vidi nas koliko smo stajliš!
Jer da, bitno je i furati stil!